Od prošle jeseni, mnogi članovi sindikata su bili otvoreni u svojoj kritici odgovora Izraela na napade 7. listopada, u kojima su militanti pod vodstvom Hamasa ubili više od 1.000 ljudi i uzeli oko 250 talaca. Vođe mnogih nacionalnih sindikata često su bili oprezniji, ponekad ističući ulogu Hamasa u tom događaju.
Vođe, koje su uglavnom izabrane, mogu odražavati stavove većine od 10 posto radnika u SAD-u koji pripadaju sindikatima. Međutim, taj postotak se smanjuje već desetljećima. Nasuprot tome, dio radničkog pokreta koji je u posljednjih nekoliko godina brzo rastao - baristi iz Starbucks-a, radnici iz REI-a, studenti diplomskih studija, medicinski stažisti - naginje prema mladima i lijevom političkom spektru, upravo demografskoj skupini koja najviše brine o ratu u Gazi. "U onoj mjeri u kojoj je nova energija usmjerena na te mlade ljude - a većinom jest - dio toga je visok prioritet koji se daje Gazi", rekla je Ruth Milkman, sociologinja koja proučava rad na Graduate Centru Sveučilišta City of New York.
Članovi sindikata učitelja također su se udaljili od svojih matičnih sindikata. Na ovogodišnjoj konvenciji Američke federacije učitelja, kada su neki članovi pokušali izmijeniti rezoluciju o Gazi kako bi pozvali na obustavu vojne pomoći SAD-a Izraelu, predsjedavajući konvencijom nije dopustio da se prijedlog dalje razmatra.
